Manuela-Installations2.webs.com

Manuela Vladic-Mastruko        Instalacije / Installations

Click to ad"

                                                       "Trbuh jednog arhitekta", u vrtu autorice, 1990.

 Ima jedna stvar, mutna obličja, rođena prije Neba I Zemlje. Tiha i prazna. Stoji osamljena I bez promjena. Giba se i ne zamara se. Sposobna je da bude majka svijeta. Ne znam njeno ime stoga je nazivam Put. Dajem mu privremeno ime Velik. Bijući velik, opisan je zatim kao uzmičući. Uzmičući opisan je kao dalek. Dalek opisan je kao vraćajući.

                                                           Lao Tse (Kina, oko 600. godine prije Krista)

     "Spirala za Umjetnički paviljon", 21. salon mladih, Zagreb,  1989. godine

The firmness of artists to express all of his experiences by constant use of single element is always fascinating. But, in one of the texts written in spirals Manuela Vladić comments: „The artist sees things each time as if he sees them for the first time (or he consciously exerts himself)...“, and thus explains her own principle on which she based the choice of the spirals that are without exception appearing in her works.
            In its connotations, the spiral is one of the most substantial symbols. In the range from microcosms to macrocosms it interprets and denotes numberless phenomena, but although microcosms and macrocosms are equally structured, it is not only a matter of change of size, but also of the relation between an individual and one's identity towards, simply, the universe.
            The spiral is a primary form, reproductive, regenerative, recycling, emissive and receptive, progressive and regressive, integrative, but dynamic, thus life bearing, If the light, resulting as color, is added to the spiral, all the significance of color and light is added to it, too.
            Manuela Vladić adds spectrum, the range of light accessible to the human eye, to the spiral. With it she enlightens spiral text thus giving it characteristics of the universal, but feeling conscious of the fact that „every thing has its spectral signature“, meaning identity, the spiral, consequently, is not only designation of the universal but also of the individual.

                                                                                                     Janka Vukmir

Odlučnost umjetnika da stalnom upotrebom jednog elementa izražava sva svoja iskustava, uvijek je fascinantna. No, u jednom od tekstova zapisanih u spiralama, Manuela Vladić bilježi: „Umjetnik vidi stvari, svaki put, kao da ih prvi put vidi (ili svjesno u to ulaže napor)...“, pa prema tome i objašnjava svoje vlastito načelo na kojem je zasnovan izbor - spirale – koji se u njenim djelima bez iznimke ponavljaju.
            Spirala je svojim značenjima vjerojatnon jedan od najpregnatnijih poznatih simbola. U rasponu od mikrokozmosa do makrokozmosa, njome se interpretiraju i označavaju nebrojeni fenomeni, ali i ako su mikrokozmos i makrokozmos jednako strukturirani, ne radi se samo o promjeni mjerila, već i odnosu pojedinca i identiteta prema, najkraće rečeno, svemiru.
            Spirala je primarni oblik, reproduktivan, regenerativan, recikličan, emitivan i receptivan, progresivan i regresivan, objedinjujući ali dinamičan, dakle životan. Doda li se spirali svjetlost, dakle boja, dodaju joj se i sva svjetlosti i boji pripadajuća značenja.
            Manuela Vladić spiralama dodaje spektar, dakle onaj raspon  svjetlosti koji je ljudskom oku dostupan, njime osvjetljava spiralni tekst, te mu daje osobine univerzalnog, premda svjesna činjenica da „ svaka stvar ima svoj osobni spektralni potpis“, dakle identitet, i da prema tome, spirala nije samo oznaka univerzalnog, već i pojedinačnog.

                                                                                                       Janka Vukmir

 "Spirala za Umjetnički paviljon 1", 21. salon mladih, Zagreb,  1989. godine

 

 

"Molitva za majku i dijete", Moderna galerija, Zagreb, 1991.

 

 

Instalacije na Jarunu  1988. godine

 

 

 

"Spirala za Umjetnički paviljon 2" 1989. na 22. salonu mladih i 20 godina poslije, 2006. u sklopu projekta "Uroboras ili prije i poslije" povodom obilježavanja 20 godina umjetničkog djelovanja kada je autorica fotografirala mjesta na kojima je nekad izlagala te tom gestom a zatim i formom spajanja fotografija prije i poslije izvela "reteritorizaciju "pojedinih umjetničkih djala.

 

"Uroboras ili prije i poslije", instalacija na Jarunu 1988. i 2006. te zatim u Galeriji V.Nazor gdje je autorica imala svoju prvu samostalnu izložbu

 

 Galerija Proširenih medija HDLUZ / ŠRC Jarun, 1988. godine

 "Uroboras ili prije i poslije", instalacija na Jarunu 1988. i 2006. te zatim u Galeriji V.Nazor gdje je autorica imala svoju prvu samostalnu izložbu

Recent Videos

185 views - 0 comments
196 views - 0 comments